уторак, 22. март 2011.

Ljubavna priča senki















"Velika prava ljubav pokazaće svoju punu snagu samo onda ako uspe da od dvoje
ljubavnika, slabih ljudi, načini stvorenja koja se ne boje ni promena, ni nesreća, ni
rastanka, ni bolesti, ni života ni smrti."
























Čekam


























Gledam



























Zovem



Osvrćem se





Pokrećem se





Susret




Sreća





Tuga





Oproštaj




Plačem











недеља, 20. март 2011.

Čubura



Fotografije : Vesna ŽIVKOVIĆ
Tekst : Ivo ANDRIĆ






Idem polako do balkona . Gledam , osluškujem . Nebo je svetlo i lepo i ne izaziva ni sećanja ni misli koja rastužuju . Nekoliko oblačaka , rasvetljenih iznutra .






























Najčudnije kuće , koje otkako su postale , izgledaju ruševne i sklone padu , koje izgledaju nezdrave , a u kojima se živi dugo i prijatno kao malo gde . U govoru ljudi i žena karakteristični su samoglasnici bez boje i jasne granice , od kojih govor dečaka i devojčica izgleda kao nehajno gukanje ...


U starim čuburskim kućama može se videti nešto što se retko viđa u našim krajevima . Mirno starenje i postepeno nestajanje zgrada i predmeta . Brave na vratima još su u redu , ali oslabile i istančale , prozori se zatvaraju ali nepotpuno , starački malokrvno . Senilne brave ...


Ceo zid ispred mene sačinjavaju velika vrata koja se otvaraju na baštu . Iza je mali , sporedan hodnik koji vodi iz kuće u vrt i služi kao ostava . Tu je uvek suvo i tiho . Malko dobre samoće koja me ne odvaja od ljudi i sveta , nego me podstiče da mirno mislim i da bolje vidim i ljude i svet ...


недеља, 13. март 2011.

KUĆE KOJE ŠAPUĆU



Teško je naći na staroj Čuburi kuću koja je cela lepa , čista i kojoj se ništa ne bi moglo prigovoriti . S druge strane , ne postoji kuća , ma kako oronula i zapuštena , da nema bar jednu saksiju sa pažljivo negovanim cvećem minđušice ili ruže mesečarke . To mesto je duša tih trošnih kuća .


Ima kuća koje su neugledne i opore na oči , kao seoski hlebac , ali kriju u sebi slast za onoga ko se ne da zbuniti spoljašnjošću , nego gleda i oseća dublje i stvarnije.




Proleće na čuburskim prozorima

 

KAMEN



Obala i na njoj KAMEN . Ne zove se nikako . Ne služi ničemu . Bez ptice ili vlati trave , bez glasa i pokreta . Samo KAMEN ...





Da li bi se moglo naći sredstvo da se sa belog karaskog mramora odstrane sive pege ?
(Gete , u Rimu 1787.)