DIGITAL POET
Digital art : VESNA ŽIVKOVIĆ Tekstovi : IVO ANDRIĆ
уторак, 22. март 2011.
недеља, 20. март 2011.
Čubura
Fotografije : Vesna ŽIVKOVIĆ
Tekst : Ivo ANDRIĆ
Idem polako do balkona . Gledam , osluškujem . Nebo je svetlo i lepo i ne izaziva ni sećanja ni misli koja rastužuju . Nekoliko oblačaka , rasvetljenih iznutra .
Najčudnije kuće , koje otkako su postale , izgledaju ruševne i sklone padu , koje izgledaju nezdrave , a u kojima se živi dugo i prijatno kao malo gde . U govoru ljudi i žena karakteristični su samoglasnici bez boje i jasne granice , od kojih govor dečaka i devojčica izgleda kao nehajno gukanje ...
U starim čuburskim kućama može se videti nešto što se retko viđa u našim krajevima . Mirno starenje i postepeno nestajanje zgrada i predmeta . Brave na vratima još su u redu , ali oslabile i istančale , prozori se zatvaraju ali nepotpuno , starački malokrvno . Senilne brave ...
Ceo zid ispred mene sačinjavaju velika vrata koja se otvaraju na baštu . Iza je mali , sporedan hodnik koji vodi iz kuće u vrt i služi kao ostava . Tu je uvek suvo i tiho . Malko dobre samoće koja me ne odvaja od ljudi i sveta , nego me podstiče da mirno mislim i da bolje vidim i ljude i svet ...
недеља, 13. март 2011.
KUĆE KOJE ŠAPUĆU
Teško je naći na staroj Čuburi kuću koja je cela lepa , čista i kojoj se ništa ne bi moglo prigovoriti . S druge strane , ne postoji kuća , ma kako oronula i zapuštena , da nema bar jednu saksiju sa pažljivo negovanim cvećem minđušice ili ruže mesečarke . To mesto je duša tih trošnih kuća .
Proleće na čuburskim prozorima
Пријавите се на:
Коментари (Atom)





























